Održano 11. Ličko prelo u Subotici

U gradu Subotici održano je 11. ličko prelo, manifestacija koja je prerasla u važan deo zavičajnog kalendara i postala simbol očuvanja identiteta doseljenih Ličana. U organizaciji Udruženja Ličana, ova tradicionalna svečanost okupila je folkloraše, pevače, izlagače rukotvorina i brojne goste, još jednom potvrđujući multikulturalnost po kojoj je Subotica prepoznatljiva.
Tokom programa smenjivali su se nastupi kulturno-umetničkih društava i solista, dok su posetioci mogli da razgledaju bogatu izložbu tradicionalnih ručnih radova. O istrajnosti žena koje brižno čuvaju nasleđe svojih predaka svedoče vez, predivo, preslice, tkani predmeti i lički suveniri izloženi na štandovima.

Kao uvod u godišnje aktivnosti udruženja, prelo najavljuje i manifestaciju Dani Nikole Tesle, međunarodni događaj koji se u julu organizuje u saradnji sa Segedinom i Morahalomom. Ove godine pokrenuta je i inicijativa za podizanje spomenika Nikoli Tesli u Subotici, uz podsećanje da je veliki naučnik tokom rada u Budimpešti boravio i u ovom gradu. Za svoj predani rad udruženje je nagrađeno međunarodnim priznanjem, dok je predsedniku uručena zlatna medalja za promociju Teslinog dela.
U kulturnom segmentu večeri publici su se predstavili članovi KUD-a „Marko Orešković“ iz Bačkog Gračaca.

Veliko interesovanje posetilaca privukle su rukotvorine koje izrađuje udruženje žena. Još kao devojčica, Mira Mandić, poznata kao baba Mira, naučila je da prede i radi sa vunom, jer su prela nekada bila sastavni deo svakodnevice. Danas, zajedno sa grupom žena, izrađuje tradicionalne ličke predmete, a ostvareni prihod često usmeravaju u humanitarne svrhe ili nabavku materijala.
Na pitanje ko su zapravo Ličani, odgovor se nalazi u istoriji i geografiji Like. Stanovnici Like, planinske oblasti smeštene između Velebita, Kapele i Plješevice, poznati su po surovoj prirodi u kojoj žive, jakim vetrovima i još snažnijem karakteru. Kroz istoriju su prepoznati kao graničari, stočari i ratnici, ljudi naviknuti na težak život, ali i na snažnu zajednicu.
U Vojvodinu su pristizali u više talasa, naročito nakon Drugog svetskog rata, kada su kolonizacijom dobili nova ognjišta u Bačkoj. Sa sobom su doneli govor, nošnju, pesmu, kolo i običaje, ali i duboko ukorenjen osećaj pripadnosti.

Danas Ličani čine neodvojiv deo identiteta ovih prostora, u potpunosti sačuvavši izgovor, ton i specifičan akcenat. Njihova tradicija ne živi samo kroz folklor, već i u kuhinjama, porodičnim pričama, radu udruženja i manifestacijama poput prela.
Zavičaj predstavlja pamćenje, pesmu i ponos. Dok se ličko kolo igra u Subotici, Lika nastavlja da živi – daleko od planina, ali blizu srca.
